Novosadski vinski put

Sremska Kamenica – Ledinci – Rakovac – Begeč – Kovilj i Temerin

Možda će savremenicima biti neobična tvrdnja da jedan urbani, mnogoljudni Novi Sad, unutar gradskog hatara ima vinare i vinogradare. Istoriografija beleži da su u prvoj polovini 18. veka stanovnici grada, koji se tada zvao Petrovaradinski Šanac, na sremskoj, fruškogorskoj strani Dunava, imali oko tri stotine vinograda. Pojava je bila do te mere raširena da je gotovo svaka srednje imućna porodica imala sopstveni vinograd. Potreba za proizvodnjom vina bila je tolika da su oni stanovnici Šanca koji su obrađivali vinograde na manastirskim posedima pristajali na visoke namete – desetak i motičinu (jedna motika je iznosila oko 1000m²) samo da imaju vinograd. Savremeni novosadski vinogradari i vinari naslednici su kako tog vinogradarskog umeća, tako i strasti koja se vezuje za vinovu lozu i vino.

Novosadski vinski putevi danas se pružaju i na bačkoj i na sremskoj strani grada. Sa bačke strane postoje vinarije u Kovilju i obližnjem opštinskom središtu Temerinu, dok u centru grada mnogobrojne vinoteke nagoveštavaju posetiocima da se nalazite na području koje je „par excellence” vinski reon.

Čim pređete iz bačkog dela Novog Sada na sremsku stranu u Sremsku Kamenicu, Ledince i Rakovac možete posetiti nekoliko novosadskih vinara, probati njihova vina i čuti priče o tradiciji vinarstva koja se generacijama čuvaju kao zaveštanjaDeo tradicije je i savremeni sortiment [1] grožđa koji za proizvodnju belih fruškogorskih vina čine: talijanski rizling, šardone, župljanka, sovinjon, traminac zatim neoplanta, sila, rajnski rizling i dr, a za crvena vina: merlo, probus, frankovka, portugizer, kaberne sovinjon, kaberne fran, pino crveni i dr.

 

Novi Sad na bačkoj strani

Duž glavnih novosadskih turističkih ruta nalaze se mnogobrojne vinoteke i prodavnice vina gde možete zatražiti savet u vezi sa odabirom vina, a zatim  kupiti fruškogorska i vina drugih regiona. To su po pravilu prijatna mesta u koja ljubitelji ovog pića bogova rado svraćaju.  U samom centru grada su Vinoteka Naša vina (Dunavska 31), Vinoteka Vina Vojvodine (Mite Ružića 2), SL vinoteka (Pozorišni trg 4), Vinoteka Vino i tako to (Maksima Gorkog 17a), Vino i Vinili Wine Shop (Žitni trg 11). Mada u nabrojanim vinotekama i prodavnicama vina možete naći i fruškogorska, vinari iz Sremskih Karlovaca, Rakovca i drugih mesta imaju sopstvene prodavnice kao Dulka Vinoteka (Vojvode Bojovića 9 i Ćirpanova 6) i Vinarija Salaxia (Lasla Gala 17).  Novi Sad je domaćin značajnih međunarodnih sajmova vina među kojima su Međunarodni festival vina Interfest (jun), Mačkov dan mladog portugizera (novembar) i Novosadski salon vina (april). Fruškogorski vinari, ali i oni sa drugih vinskih područja, imaju prilike da u okviru mnogih manifestacija koje se dešavaju na otvorenim prostorima u gradu prodaju svoja vina i druge proizvode.

Pogled na Novi Sad, foto: Aleksandar Milutinović

 

Begeč je novosadsko prigradsko naselje do koga možete doći lokalnim autobusom. Pretpostavlja se da je mesto dobilo ime u vreme vladavine Osmanlija i da bi na turskom jeziku Begeč moglo značiti begovo selo. Unutar ovog podunavskog naselja, tipičnio uređenih kuća, lako je uočiti zvonik Crkve Svetog Apostola Luke iz prve polovine 19. veka. U naselju je arteski (arteški) bunar, nekad obična pojava po vojvođanskim mestima, a kako čista voda postaje retkost, tako nije nemoguće da će objekat u Begeču postati nasušna potreba i turistička atrakcija.

Tragovi istorije na begečkom hataru su značajni, ali nisu pripremljeni za posetu turista. To se najpre odnosi na ostatke rimskog utvrđenja sa pristaništem (Castellum Onagrinum) sagrađenog krajem 3. veka  koje je sa Bononiom (Banoštor) sa druge strane Dunava bilo deo sistema utvrđenja na Dunavu. Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu pokazala su da se tu nalaze i nekropole i grobovi iz vremena seobe naroda, te saramatska nekropola. Zna se takođe da je na prostoru Begeča u 12. veku bio katolički manastir.

Savremeno naselje ima značajne turističke atraktivnosti koje su sastavni deo turističke ponude novosadskog područja. To su: Park prirode „Begečka jama“, „ Čarda kod Braše,“ „Čarda na Jami,“ „Cvejin salaš,“ a odnedavno i Vinarija Vojnović.

 

Kovilj je staro bačko naselje koje se prvi put pominje početkom 14. veka. Sredinom 18. veka stvaranjem Vojne granice u Habzburškoj monarhiji selo je podeljeno na Gornji Kovilj, čiji su stanovnici bili graničari i Donji Kovilj pod županijskom upravom. To je razlog što jedno selo ima dve crkve i to u istoj ulici. Srpska pravoslavna Crkva Vaznesenja Gospodnjeg (Gornjokoviljska) podignuta je 1829, a Srpska pravoslavna Crkva Sv. Apostola Tome (Donjokoviljska) 1845, na mestu starijeg hrama. Ikone na ikonostasu Donjokoviljske crkve je radio Anton Krel prema radovima Uroša Predića. Crkva poseduje nekoliko vrednih knjiga. Pored Gornjokoviljske crkve nalazi se rodna kuća Laze Kostića, jednog od najvećih srpskih pesnika, pisaca i prevodilaca. U parku preko puta je spomenik posvećen koviljskim dobrovoljcima koji su se u Vojsci Kraljevine Srbije tokom I svetskog rata borili na Kajmakčalanu i Dobrudži.

 

Kovilj; Foto: Aleksandar Milutinović

Samo nekoliko stotina metara od Donjokoviljske crkve je Muzej Kovilja nastao velikim zalaganjem Petra Viđikanta sa ciljem da se sačuvaju i izlože istorijski, etnografski i umetnički predmeti koji dokumentuju život stanovnika Kovilja u rasponu od nekoliko vekova. Nedostatak mogućnosti da posetite rodnu kuću Laze Kostića ovde možete nadomestiti. Uz to saznaćete o mnogim poznatim Koviljčanima i znamenitim osobama rođenim u Šajkaškoj, zatim o malim – velikim koviljskim pričama. Odabir eksponata, njihov tematski raspored i nadahnuta interpretacija osnivača muzeja prevazilaze prostu prezentaciju prošlosti na način da muzejski prostor prerasta u kuću ideja u kojoj ima mesta za sadašnjost. Ovde možete kupiti lokalne suvenire, na sajmovima nagrađivane rolovane sireve, koziji sir, prirodne sokove i džemove. Sve nabrojano gastro blago nastalo je u istoj ulici ili u neposrednom susedstvu.

Posetioce, koji prvi put ovde dođu, fascinira veliki broj aktivnih gnezda roda, a oni koji poznaju život ptica reći će vam da je razlog očuvana priroda. Naselje se nalazi na obodu Specijalnog rezervata prirode Koviljsko-petrovaradinskog rita pa su zahvaljujući programima Eko-centra Kovilj, JP „Vojvodina šuma“ uz prethodnu najavu u ponudi programi vožnje motornim čamcem starim dunavskim meandrima, edukacije za sve ljubitelje prirode o vrednostima rezervata i pešačke ture duž lokaliteta Šlajz, Tikvara i Kurjačka greda.

Turističku ponudu dodatno upotpunjuje i Vinski podrum Do kraja sveta.

Kovilj je važno odredište pokloničkih putovanja i ekskurzija koje se završavaju u Svetoarhangelskom manastiru. Prema predanju manastir je osnovao Sv. Sava, a prvi pomen o njemu je iz sredine 17. veka. Današnji izgled manastir ima od sredine 18. veka. Takođe, brojni su oni posetioci koji neće propustiti priliku da uz prethodnu najavu posete Poljoprivredno gazdinstvo Save Graorca koje nudi proizvode od mangulice. Retki su oni koji posetu Kovilju neće završiti u Etno restoranu Na kraj sveta koji se nalazi na Arkanju, rukavcu Dunava, poznatom kao ribolovni teren, gde u letnjoj polovini godine možete iznajmiti čamac.

Srpska pravoslavna crkva Sv. Apostola Tome (Donjokoviljska), Laze Kostić 16. Kontakt: Otac Stevan Lukić + 381 (0)64 800 4221, +381 (0)21 298 8032; E-mail: spcodonjikovilj@gmail.com Crkvu je moguće obići uz prethodnu najavu (obaveznu, ako su grupe u pitanju).

Muzej Kovilja, Laze Kostić 102. Radno vreme: petak, subota i nedelja 12:00-17:00. Najava je obavezna. Prima grupe do 20 osoba. Kontakt: Petar Viđikant +381 (0)64 115 2711.

Turistička agencija „Vojvodinašume- turist“ Eko centar  Kovilj, Dušana Vickova 41 (dvorište Šumske uprave Kovilj). Kontakt: + 381 (0)21 643 2401;

E-mail: travel@vojvodinasume.rswww.vojvodinasume.rs

Manastir Kovilj, Duška Vickova 51. Tel: +381 (0)21 298 8020; E-mail: mankovilj@mts.rs (grupne posete najaviti dan ranije).

Etno restoran Na Kraj sveta, Arkanj. Kontakt: + 381 (0)69 718 777; E-mail: info@nakrajsveta.rs www.nakrajsveta.rs

Poljoprivredno gazdinstvo Save Graorca,Vojvođanskih brigada 57. Najava je obavezna. Kontakt: +381 +381 (0)21 298 8558, +381 (0)64 153 2367; www.mangulicakovilj.rs

 

Sremska Kamenica

Kada pređete Dunav sa bačke na sremsku stranu biće sasvim jasno da se nalazite na onoj strani grada koja započinje i završava se fruškogorskim padinama koje nekad strmo, pa zatim pitomo padaju u veliku reku. I dok Petrovaradin sa moćnom tvrđavom na steni zaokuplja maštu posetilaca dotle zatalasane i zelene padine Sremske Kamenice nagoveštavaju uzbudljiv susret sa prirodom i vinima.

 

Sremska Kamenica; Foto: Aleksandar Milutinović

 

Za ljubitelje vina tu jePodrum Šukac, vlasništvo porodice Savić gde tradiciju vinarstva danas nastavlja šesta generacija ove sremskokameničke porodice.

Ukoliko ne želite da se udaljite iz urbane sredine posle degustacije i kupovine vina dan možete završiti tako što ćete prošetati Sremskom Kamenicom i posetiti Srpsku pravoslavnu Crkvu Rođenja Bogorodice (1758) i Rimokatoličku Crkvu Našašće Svetog Križa (1811) u centru, Zmajev muzej, odahnuti u Kameničkom parku i probati odličnu riblju čorbu u Čardi Sremac.

Udruženje ribolovaca i ljubitelja Dunava „Sremac”. Karađorđeva 16, Sremska Kamenica

Spomen zbirka „Jovan Jovanović Zmaj“ (Zmajev muzej), Jovana Jovanovića Zmaja 1, Sremska Kamenica  www.museumns.rs

Ledinci

Ako se odlučite da zađete dublje u fruškogorski pejzaž u želji da nastavite da upoznajete fruškogorska vina put će vas dovesti u Ledince, u Porodičnu vinariju Antonijević, fruškogorsko gazdinstvo podređeno tradiciji uzgoja grožđa i proizvodnji vina dugoj pet generacija, dok se u Starim Ledincima, na prostoru gde počinje teritorija Nacionalnog parka „Fruška gora“, nalazi Podrum Miljević. Miljevići su, kao i mnogi vinari, ljudi posebnih talenata, što ćete razumeti čim kročite na njihovo imanje.

 

Ledinci, Manastir Savinac; Foto: Aleksandar Milutinović

 

Stari Ledinci su naselje burne istorije. Selo je spaljeno 1942. a zatim decenijama obnavljano. Tragovi istorije su dve česme u Starim Ledincima sa uklesanim godinama 1842. i 1885. kao i ostaci srednjevekovne crkve u naselju Klisa za koji neki istraživači veruju da je nestali manastir Sv. Save koji se pominje u 16. veku. Za ljubitelje šetnje može biti interesantan put ka vidikovcu iznad Ledinačkog jezera do koga put vodi preko izvora Zvečan. Možete izabrati i druge staze za šetnju prema Perinoj pećini ili ka izletištima Popovica i Orlovo bojište. Ljubitelji gastronomskih užitaka neće propustiti da posete Porodično gazdinstvo Stojadinović-Pintar (Naša farma kozica) i kupe proizvode od kozijeg mleka. Ne treba propustiti gastronomski užitak koji podrazumeva i fruškogorska vina u Restoranu Vidikovac sa koga se pruža panoramski pogled na Novi Sad. 

Porodično gazdinstvo Stojadinović-Pintar, Vuka Karadžića 55, Stari Ledinci

Restoran Vidikovac, Samarski put bb, Ledinci  http://www.vidikovac.rs/

 

Rakovac

Jednodnevni izlet za Rakovac doneće vam nova iskustva. Ljubitelji vinskih užitaka zaputiće se, uz prethodnu najavu, ka Vinariji Salaxia i Organska vinarija Imperator. To je porodična priča nastala na mestu gde je vinogradarstvo vekovima pokretalo život. A na potesu Salaksije, sa koga se pruža pogled od milion dolara na Dunav, nalazi se još jedna vinarija u kojoj se može uživati u vrhunskim vinima – Vinarija Dumo.

Rakovac nije jedinstveno naselje. Stari Rakovac, gde su živeli prnjavorci manastira Rakovac, spaljen je 1942.  O stradanju naselja i njegovih stanovnika tokom II svetskog rata, kao i o snažnoj antifašističkoj tradiciji stanovnika Rakovca, govore spomen obeležja Narodnooslobodilačkog pokreta, Stručica i Kamenolom te Spomenik borcima poginulim tokom oružane borbe na istoj lokaciji. Posle rata Stari Rakovac je delimično obnovljen, a Novi Rakovac izgrađen tako što je gro kuća izgrađeno duž puta Novi Sad-Beočin.

 

Manstir Rakovac; Foto: Dragan Kurucić

 

Na južnom obodu Novog Rakovca, 2km od Vinarije Salaxia pored lokalne osnovne škole nalaze se ostaci arheološkog lokaliteta Gradina – Dumbovo. U rimskom periodu, ovde na severnoj granici carstva, postojala je vila Rustika, u srednjem veku najbogatiji benediktinski samostan na Fruškoj gori, od desetak koliko ih je tada bilo, dok je u periodu turske vladavine na ovom mestu zabeleženo postojanje sela Dumbova. Arheološka istraživanja su pokazala da se radi o prostoru gde najstariji slojevi potiču iz starijeg gvozdenog doba.

Izletnici, posetioci, nadasve učesnici pokloničkih putovanja neće propustiti priliku da posete Srpski pravoslavni manastir Rakovac iz 1545. Ljubitelji prirode mogu posetiti izletište i vidikovac Zmajevac na raskrsnici Patrizanskog i puta Rakovac-Vrdnik, 4km udaljen od Vinarije Salaxia. Prostor je zaštićen kao naučno-istraživački lokalitet, a krase ga šumske zajednice hrasta, bukve i graba. Sa vidikovca se vidi Vrdnička kula i banjsko-turističko mesto Vrdnik, za lepog vremena i donji Srem. Sa Zmajevca ka Etno selu Vrdnička kula polazi Zip line. U Vrdniku je Srpski pravoslavni manastir Vrdnička Ravanica izgrađen 1811. na starijim temeljima.

Srpski pravoslavni manastir Rakovac www.eparhija-sremska.rs/manastiri/rakovac/

Etno selo Vrdnička kula, Staza zdravlja 34, Vrdnik  www.etnoselo-vk.rs/index-1.html

Fruške Terme, Staza zdravlja 39, Vrdnik  www.frusketerme.com/kontakt.html

Srpski pravoslavni manastir Ravanica Vrdnik www.eparhija-sremska.rs/manastiri/vrdnik-ravanica/

 

Temerinski vinari

Temerin je multietničko opštinsko središte u Bačkoj koje je od Novog Sada udaljeno 20km. Danas je to grad koji pulsira novim sadržajima boravka interesantnim za turiste kao što su bazeni sa termomineralnom vodom, salaši, vinarije i park prirode Jegrička. Temerin je domaćin manifestacije Januarski međunarodni sajam vina (25. januar) u organizaciji „Društva prijatelja bašte“ (Temerini Kertbarátkör) koja okuplja vinare iz Srbije, Mađarske, Hrvatske, Slovačke, Slovenije, Moldavije i Bugarske.

Kada je o vinarijama reč, tu su Vinogradi i Vinarija Vindulo pažljivo planiran porodični posao nastao na nasleđu generacija koje su živele u vremenima kada je svaki salaš u Bačkoj imao vinograd, kao i Craft Kabach Winery, porodična vinarija  gde se sve radi ručno, s ljubavlju i pažnjom, pa su količine vina koje se proizvedu ograničene, ali istovremeno određene visokim handmade & kraftmade kvalitetom.

 

Ne propustite da posetite Park prirode Jegrička, na putu Novi Sad – Bečej, udaljen 2km od centra Temerina. Jegrička je vodotok sastavljen od niza povezanih bara. Ovo područje se nalazi na listi Međunarodno značajnih staništa ptica (IBA) i Međunarodno značajnih botaničkih područja (IPA). Posetiocima se pružaju mogućnosti za pešačenje stazama zdravlja u prirodi, posmatranje ptica i vožnju čamcima i katamaranom. Sve potrebne informacije možete dobiti u Informativnom centru Parka prirode Jegrička.

 

Bucin Salaš; Foto: Aleksandar Milutinović

 

U blizini se nalazi i nekoliko interesantnih salaša. Bucin salaš u Temerinu je mesto koje ne treba propustiti. U proleće to je ostrvo neočekivanih sadržaja unutar zelenila pšenice i tišine koja posetioce iz grada pogodi kao čudo. Na zelenim prostranstvima ređaju se sadržaji: bašta-restoran, fudbalsko igralište sa drugim sadržajima za decu, glavna kuća u seoskom stilu u kojoj su  restoran i smeštajni deo. Na salašu živi nekoliko desetina životinja od kojih su konji (koje možete iznajmiti za jahanje) koze, patke, guske, očekivani stanovnici jednog vojvođanskog salaša, ali i lame, koje su neznano kako, Ande zamenile za bačku ravnicu. Sve ovo natkriljuju krovovi od trske koji podsećaju na vojvođansko vreme davno.

Info centar Parka prirode Jegrička, Bečejski put bb, Temerin www.vodevojvodine.rs

Bucin salaš, Proleterska, Temerin. Facebook: @Bucinsalas

Za više informacija o salašima, turama i turističkoj ponudi u Temerinu i okolini posetite: http://www.temerintourism.org.rs/contact/

 

Tekst: Gordana Stojaković

Fotografije: Aleksandar Milutinović

Turistička organizacija Grada Novog Sada ne odgovara za promene informacija i usluga.

Tekst postavljen: maj 2021.


[1] Sortiment grožđa kao i transkripcija naziva dati su prema Cindrić, Petar i Vladimir Kovač (2007) „Vinogradarstvo i vina.“ Fruška gora. ur. Nebojša Jovanović i Jelica Nedić. str. 498. Beograd: Zavod za udžbenike.