Novosadske priče – Spomen-zbirka Pavla Beljanskog

“Ne smemo izgubiti iz vida da su umetnici neimari naše duše. Nisu li oni vekovima cementirali naše duhovne i moralne temelje?”
Pavle Beljanski

Dana 22. oktobra 1961. godine u Novom Sadu je otvorena Spomen-zbirka Pavla Beljanskog koji je, kao diplomata i pre i nakon Drugog svetskog rata, službovao u Berlinu, Beču, Parizu, Rimu i drugim evropskim metropolama.
Beljanski je bio vlasnik najcelovitije zbirke umetničkih dela jugoslovenskog slikarstva iz prve polovine 20. veka. Pogibija sedmoro članova njegove porodice, u bombardovanju 1944, navela ga je na to da zavešta dragocenu kolekciju.
Rođen je 1892. godine, kada i Josip Broz Tito sa kojim je posle 1945. blisko sarađivao, baveći se diplomatijom. Školovao se u Beogradu, Parizu, učestvovao je u Prvom svetskom ratu i bio na Krfu sa srpskom vojskom, družio se i u diplomatskim krugovima sarađivao s Jovanom Dučićem, Milošem Crnjanskim, Veljkom Petrovićem, Ivom Andrićem, Rastkom Petrovićem, a 1957. godine potpisao je Ugovor o poklonu kojim ulazi u istoriju.
Pavle Beljanski rođen je u mestu koje se nalazi u podnožju Karpata, nedaleko od ulaza u Đerdapsku klisuru, u Velikom Gradištu, na severoistoku Srbije. Sahranjen je 1965. godine u vojvođanskim Gospođincima, a nešto pre smrti porodičnu ikonu “Kamenovanje Svetoga Stevana” poklonio je parohijskoj crkvi u Gospođincima, selu iz kojeg njegova porodica vodi poreklo.
Tokom bogate karijere odlikovan je mnogo puta: francuskom Legijom časti, čehoslovačkim Ordenom belog orla, belgijskim Ordenom Leopolda, kraljevskim Ordenom Svetog Save, Ordenom italijanske krune, Ordenom jugoslovenske zastave, Ordenom časti Atine, a ta i ostala odlikovanja danas se nalaze u Spomen-zbirci u Novom Sadu, gradu koji je jedini ispunjavao uslove koje je Beljanski tražio da bi zaveštao svoju zbirku. Zapravo, Autonomna Pokrajina Vojvodina podigla je zdanje u kojem se Zbirka i danas nalazi, pre toga sklopivši sa njim ugovor o poklanjanju srpskom narodu naših umetničkih dela prve polovine 20. veka, koja su do tada bila u njegovom vlasništvu.
Spomen-zbirka Pavla Beljanskog je muzej specijalnog tipa. Nalazi se na Trgu galerija br. 2 u Novom Sadu.
Kolekcija u kojoj je 185 dela 37 autora, sastoji se od najznačajnijih ostvarenja srpske umetnosti nastalih od početka do sedme decenije 20. veka, sa naglaskom na period između Prvog i Drugog svetskog rata.
Kolekcija hronološki započinje slikama prve generacije naših modernista Nadežde Petrović, Milana Milovanović, Koste Miličevića, a nastavlja se delima najvažnijih predstavnika srpske umetnosti između dva svetska rata Save Šumanovića, Milana Konjovića, Petra Dobrovića, Ivana Radovića, Jovana Bijelića, Petra Lubarde, Sretena Stojanovića i drugih, kao i ostvarenjima umetnika druge polovine 20. veka koja slede stilsku orijentaciju dela iz prethodnog perioda a to su umetnici: Zora Petrović, Liza Križanić, Živko Stojsavljević, Milenko Šerban i Ljubica Sokić.
Kada se Pavle Beljanski orijentisao na sakupljanje dela domaćih autora, većina tih umetnika bili su mladi ljudi na početku karijere. To kolekciji daje još veći značaj jer je Beljanski pokazao spremnost i sposobnost da prepozna kvalitet i izabere umetnička dela čija će vrednost kasnije biti potvrđena i istaknuta u najznačajnijim studijama o srpskoj umetnosti prve polovine 20. veka.
Pošto je sakupio najcelovitiju zbirku antologijskih umetničkih dela srpskog slikarstva prve polovine XX veka i poklonio je srpskom narodu, Pavle Beljanski postao je jedan od njegovih najvećih darodavaca.

Na osnovu muzejske dokumentacije i arhivske gradje, tekst pripremio Vladimir Bajić